Kako odabrati gumu? Uz toliku količinu različitih guma i proizvođača na tržištu, danas je postalo užasno teško naći odgovarajuću gumu. Pri odabiru gume uvijek tražite onu koja će odgovarati kako vašim sposobnostima / mogućnostima kao vozača, tako i terenu na kojem se vozite. Ne kupujte prvu gumu koju vidite, nego malo razgledavajte po dućanima, pitajte za savjete, itd… Pažljivo razmislite po kakvim terenima ćete se voziti tijekom godine te prema činjenicama donesite odluku. Ukoliko se vozite tokom cijele godine (a ne samo ljeti), uzmite na znanje da ćete s promjenom vremenskih uvjeta, odnosno godišnjih doba, morati promijeniti i vrstu gume koju koristite…

Nadalje valja spomenuti razlike u tvarima. Crna boja u gume proističe iz prisutnosti karbonskih vlakana. Karbonska vlakna gumi daju dodatnu čvrstoću i trajnost. Kod guma postoji i razlika u gustoći tvoriva gume. Guma manje gustoće ima manju težinu, ali i manju trajnost i izdržljivost. U zadnje vrijeme na tržištu prisutne su i gume rađene od tzv. mekih tvari (soft-compound tires). Obično se razlikuju po svojim obojenim ripnama. Većinom u njima nisu prisutna karbonska vlakna, što kao rezultat daje veću fleksibilnost same gume, odnosno bolji grip sa stazom. Nedostaci te vrste guma su moguće deformacije pod većim opterećenjima te brže trošenje. Na tržištu postoji još dosta različitih tvari od kojih se izrađuju gume, no to već prerasta zahtjeve prosječnog korisnika te zadire u profesionalizam (čime se mi ovdje nećemo baviti).

Vjerojatno najvažniji dio kod gume (barem kod onih namjenjenih brdskom biciklizmu) su ripne. Funkcije prednjih i stražnjih guma potpuno se razlikuju, pa prema tome imaju i različite oblike i uzorke ripni. Funkcija zadnjeg kotača je primarno kočenje i pokretanje cijelog bicikla, te stoga ripne imaju oblik poput vesla / slova U naopačke…itd… Nadalje, raspored ripni će uvjetovati kakvom je terenu guma prilagođena. Primjerice će tako guma za blato imati veliki razmak između ripni kako čestice blata nebi ostajale na gumi i tako smanjile njezinu funkcionalnost. Prednji kotač s druge strane primarno služi za skretanje čemu pogoduju ripne oblika strelice. Mnoge tvrtke proizvode univerzalne gume za prednje i stražnje kotače, kombinirajući različite oblike i veličine ripni za različite funkcije i uvjete vožnje.

I na kraju, spomenimo kevlar. Prema podacima, kevlar je pet puta čvršći od čelika. Kevlar-gume su manje težine i veće čvrstoće / izdržljivosti od običnih guma, no zato su i nešto skuplje. Da li ćete investirati nešto više i nabaviti kevlar-gume, ovisi isključivo o vama…

Vrste i primjena pojedinih guma

Cestovna slick guma	Semi-slick guma za mješovitu vožnju	Cross-country guma za kompaktne offroad terene	Guma namjenjena blatnjavom terenu	Dobra univerzalna offroad guma

Cestovne gume (ili slick) su u načelu skoro u potpunosti glatke sa ripnama, odnosno u ovom slučaju bolje rečeno "šarama" urezanim u samu površinu gume. Profil ovakvih guma se u prosjeku kreće oko 1.5". Namjenjene su kako im i samo ime kaže cestovnoj vožnji te će na bilo kakvom offroad terenu biti praktički neupotrebljive. Na MTB-ovima nisu baš učestale (što je i logično), već se prvenstveno mogu vidjeti na city-bikeovima, trekking biciklima, te naravno cestovnjacima.

Semi-slick gume su postale dosta popularne u zadnje vrijeme s obzirom na da se današnja MTB populacija vozi vrlo mješovito - kako po prirodi tako i po cestama i slično. O čemu se radi? To je svojevrsni mješanac između slick i jako profiliranih punokrvnih MTB guma. Omogućavaju lakšu vožnju po asfaltu, no još uvijek pružaju vrlo dobre performanse na skoro svim vrstama "grubljih" terena (poput makadama, staza i slično). U blatu i na teško prohodnim stazama se neće baš iskazati. Profil im je obično 1.9 ili 1.95 cola. Ukoliko preferirate mješovitu vožnju (dakle malo asfalta, malo makadama, malo šume) i ne zalazite u "blato do koljena" ili slično, svakako mudar izbor.

Visokoprofilirane MTB gume jesu u biti ono po čemu su MTB bicikli i poznati. Ta tko je vidio MTB koji nema gume kojih se ne pristojni traktor nebi sramio? Šalim se naravno. U ovu grupu bi spadale gume sa profilom od 2.1 pa nadalje. Namjenjene su teškim uvjetima na stazi, blatu, kiši, snijegu i što vam god padne na pamet. Gume najvećih profila se obično ugrađuju na bicikle namjenjenima downhillu radi boljeg hvata sa podlogom.

Dakle da rekapituliramo... Dvije glavne karakteristike gume jesu profil i oblik, odnosno veličina te raspored ripni. O konstrukciji ripni će ovisiti kakvim je uvjetima guma prilagođena, a što se profila tiče - što je veći, guma ima bolji hvat sa podlogom, no vožnja po ravnome će sukladno tome biti teža.

---

I za kraj donosimo vam postupak koji ćete 100% barem jedanput u životu zatrebati...

Za krpanje gume potrebito je imati sljedeće stvari: 1. skalpel / škare 2. ljepilo bazirano na gumi (Neostick, Metaprenuni …) 3. Komad stare zračnice 4. Pumpa 5. Žlicu ili kakav drugi obli komad željeza za skidanje vanjske gume 6. Brus-papir (ne pregrubi)

I. Ako guma pukne u toku vožnje i naglo se ispuše, pokušajte se što prije zaustaviti radi sprečavanja daljnjeg uništavanja zračnice i felge. Ako ispušta polagano a imate pumpu sa sobom, stanite, napumpajte je, i požurite kući. Ako je potrebno, još je par puta dopumpajte jer je nema smisla krpati ako nije skroz probijena, a i samu rupu ćete teško otkriti jer je mala.

II. Nakon što ste se zaustavili i utvrdili da je guma ispumpana (što je potvrdio i onaj vrlo iritirajući zvuk sssssssshh koji se ima običaj pojavljivati u takvim slučajevima), skinite kotač sa bicikla.

III. Ako možete skinuti vanjsku gumu bez pomoći alata, napravite tako. U slučaju da ne možete, uzmite žlicu (ili kakvo drugo pomagalo koje imate, samo pazite da nije oštro!), lagano je utisnite između felge i gume, ali pazite da ne probijete zračnicu još koji puta. Povlačite žlicu lagano uz felgu u jednom smjeru prebacujući gumu preko felge na vanjsku stranu

Dva načina skidanja vanjske gume: rukama (lijevo) i uz pomoć kakve poluge (desno)

IV. Nakon što ste to napravili vjerojatno možete izvući zračnicu. Napumpajte je pumpom koju ste se prije toga sjetili ponijeti sa sobom (osim ako nemate takvu sreću da vam pukne guma kod benzinske crpke na kojoj, začudo, radi kompresor zraka). Vjerojatno ćete čuti onaj ssshhh. Približite lice ili ruku gumi i tako tražite gdje propušta. Možda ćete biti i takve (ne)sreće da je rupa dovoljno velika da je vidite golim okom.

V. Sad kada ste locirali vaš problem, dakle rupu, pripremite se za proces krpanja. Uzmite brus-papir i odstranite masnoću sa zračnice u krugu od 4 cm unaokolo rupe. To činite laganim pokretima da ne poderete ili razrežete zračnicu ukoliko je papir pregrub. Činite to dok guma ne postane hrapava. Ne dirajte taj dio više rukama i pazite da se ne zaprlja. Odrežite skalpelom komad stare zračnice koju ste ponijeli sa sobom (u obliku kruga), te isto tako odstranite masnoću brus-papirom dok zakrpa ne postane lagano hrapava. Umjesto komada zračnice možete, naravno koristiti i gotove zakrpe koje se mogu naći u svakom dućanu sa biciklističkom opremom.

Vrlo je važno dio na kojem je rupa dobro očistiti od prljavštine i masnoće

VI. Kapnite kap ljepila na probijenu zračnicu i lagano prstom razmažite po onom području koje ste očistili brus-papirom, ali pazite da prstima ne dodirujete očišćeni dio - dakle samo preko ljepila. To isto napravite i sa zakrpom koju ste napravili iz stare zračnice. Ostavite sa strane oko 10 minuta da se ljepilo osuši (JOŠ NE SPAJATI TA DVA DIJELA!).

Ljepilo treba pažljivo razmazati prstom bez da dodirujemo samu površinu gume

VII. Sada uzmite ta dva komada. Pažljivo prekrijte zakrpom probušeni dio zračnice i to tako da rupa bude otprilike u sredini. Ako ste uspjeli u tome - odlično! , a ako niste - sada je kasno... Jako pritisnite to mjesto da se što bolje uhvati - i to je to! Provjerite da zračnica i dalje ne pušta na možda nekom drugom mjestu. Ako pušta, ponovite postupak, a ako ne, vratite zračnicu u gumu. Prije vraćanja zračnice, provjerite rukom unutrašnjost gume da provjerite nije li to što je probušilo vašu gumu i dalje unutra.

Nakon što ste gumu pripremili, posatvite zakrpuz. Posljednji korak sastoji se u tome da provjerite unutrašnjost vanjske gume kako nebi zaostali trn ili komadić stakla nanovo probušili zračnicu.

VIII. I to bi bilo to. Sve ovo možete napraviti za oko 15 minuta. Najviše vremena otpada na dio čekanja da se ljepilo malo osuši.