Često se među "novopečenim" biciklistima javlja ovo neugodno pitanje. Razlog je i više no očit: višesatno sjedenje na dijelu tijela koje je podjednako važno kako biciklistima tako i njihovim djevojkama/ženama ne može biti dobro - misle oni. Tome u prilog mogu ići i neugodni bolovi u predjelu međunožja i svojevrsna utrnulost. Ukoliko ste se prepoznali u ovom kratkom uvodu, ne paničarite već pročitajte ostatak teksta... Ako vozite i osjećate se dobro, odnosno ne osjećate gore navedene simptome, nema razloga za paniku. Službenih dokaza o direktnoj vezi između impotencije i bavljenja biciklizmom - nema. Međutim, ako BILO što od ovoga osjećate, nešto treba mijenjati. Najčešće je to prevelika visina sjedala, odnosno NAGIB. Pokušajte nagnuti sjedalo PREMA NAPRIJED tako da vam glavnina oslonca dok sjedite na bicklu, pada na stražnji dio stražnjice odnosno "debelo meso". Počnite sa sasvim malim nagibom i odgovarajućom promjenom načina sjedenja, pa ga povećavajte do razine podnošljivosti, odnosno da vas sjedalo "drži" i da ne osjećate baš kako konstantno padate. Neke probleme možda ćete osjetiti samo u određenim trenucima, odnosno ovisno o tipu terena kojeg svladavate. Tada nastojte naučiti korigirati način sjedenja na takvim terenima, kako ne biste morali stalno silaziti s bicikla i mijenjati položaj sjedala. Ako ove promjene ne urode plodom, određena šansa je još u promjeni samog sjedala (mekše, drugog oblika, izrađeno od drugog materijala, posebna "ergonomska" sjedala itd.). Možda je najvažnije u ovoj situaciji provjeriti geometriju i podešenost bicikla u odnosu na vaše proporcije (proučite poglavlje 3A). Inače dezinformacija kako je kod biciklista učestala impotencija je nastala kao rezultat jedne, sad već stare, studije, koja je pokazala da duuuugotrajno sjedenje na biciklu (nešto tipa Martina i ostalog xx000 km društva) dovodi do problema sa erekcijom kod

Korištenjem posebno konstruriranih i anatomski oblikovanih sjedala, biciklističke odjeće i donjeg veša, te ostale opreme možete smanjiti, ili čak eliminirati neugodne bolove koji se mogu javiti pri dužim vožnjama

muškaraca i do problema smanjene osjetljivosti klitorisa kod žena. Sve to je primijećeno kod ljudi u godinama, kad tkivo izgubi elastičnost. Sjedenje može izazvati određene deformacije u kanalima koji služe u svrhu razmnožavanja. Nakon te studije nastala je prava poplava članaka o tome kako je bolje sjediti doma i ne raditi ništa nego postati impotentan vozeći bicikl. Naše novine uredno objavljuju tu vijest iz cca 1998 kao da je nova kad trebaju popuniti prostor s nečim "smislenim". Naravno da će se, "statistički" gledano, uvijek naći netko tko će "potkrijepiti" svaku teoriju. Ozbiljni znanstvenici odmah su prionuli na posao i natjerali čak i autore originalnog rada da za 180 stupnjeva revidiraju svoje stavove. Slične primjedbe na ovu dezinformaciju ima i naš poznati biciklist Martin Čotar, koji na postavljeno pitanje o odnosu biciklizma i impotencije odgovara: "Gluposti! Šta bi onda bilo sa svih onih stotina tisuća biciklista koji se voze svakodnevno? ?? Zar mislite da bi bilo toliko ljudi koji se bave biciklizmom da je istina to što se govori??? Nemojte biti naivni balavci i konzumenti svakojakih kvazi-senzacionalnih novina! Napravim godišnje kao senior od 18-22.000 km a sada ću nadalje raditi preko 30.000 km. Recimo da je prosječna brzina 30 km/h. Koliko je to sati? Zašto nemam problema? I sve one stotine tisuća ljudi? Ako se ima problema onda je to zbog nižeg testosterona pa se možda ima manje volje za seksom. Impotencija može postojati samo kao slučaj, jednako kao što se može pojaviti i kod nekoga tko cijeli život stoji ili dubi na glavi..." Dakle, zaključak bi zasad bio da koristi za kardio-vaskularni sustav od redovitog dugotrajnog vježbanja daleko premašuju mogući rizik od eventualne deformacije kanala u kasnim godinama.