Kočnice možemo podijeliti u nekoliko osnovnih grupa ili vrsta: Cantilever (obične), V-kočnice, Magura-hidraulične kočnice i Disk-kočnice. Svaka grupa ima svojih prednosti, nedostataka i načine ugađanja pa ćemo ih obraditi zasebno…
Cantilever ili obične kočnice
Prije
pojave V-kočnica, ove su se najviše ugrađivale na MTB-ove, a i danas
su popularne među mnogim bikerima. Razlog tomu je njihova jednostavnost,
mala cijena, ne zahtijevaju posebne ručice, a i to što dobro podešene
cantilever kočnice mogu kočiti jednako dobro kao i V-kočnice. Jedini
nedostatak im je njihova inferiornost prema današnjim standardima i
relativno teško podešavanje pakni, no drugo se ne može niti očekivati.
Pri podešavanju, gledajte da vam korijen poprečne sajle (ona koja povezuje
dva kraka kočnice) bude što bliže kotaču. Tako ćete postiči najveću
kočionu snagu. Također, koristite pakne boljih proizvođača - poput Shimano,
Scott, Ritchey, itd. Inače kočnice možete podesiti i da budu mekše,
odnosno tvrđe. Naime ukoliko pakne više izbacite prema kotaču (vidi
strelicu na slici), kočnice će biti tvrđe, odnosno odmah će po pritisku
naglo reagirati. Ukoliko ih pak obrnuto više uvučete prema kočionoj
čeljusti, imati ćete više mogućnosti reguliranja sile kočenja.
V-kočnice Ili linear-pull kočnice
 |
|
V-kočnice
su nasljednici cantileverica na MTB biciklima.
|
Kod njih više ne postoji poprečna sajla koja spaja kočione čeljusti, već se sve obavlja preko jedne kočione sajle koja se kreće od ručice do čeljusti. Dakle, sajla koja kreće od ručice prolazi pred same čeljusti kroz dio koji se zove lulica. Radi se o komadu metalne ili aluminijske cijevi u obliku slova L koji zakreće hod sajle za 90°. Samim time sajla kao da privlači čeljusti od strane u liniji i od tuda naziv linear-pull. Takve kočnice zahtijevaju ručice s nešto dužim hodom a često i posebne pakne s prihvatom (ima i izuzetaka poput Shimano STX-RC kočnica koje koriste pakne iste kao i cantilever kočnice). Takve kočnice lakše je ugađati i upravo zbog toga se njima često postižu bolji rezultati. Kod podešavanja gledajte da pakne padaju pod pravim kutem na obruč, da čeljusti stoje relativno paralelno i slično. U biti, podešavanje pakni se obavlja kao i kod cantilever kočionih sustava. Tako vrijedi i pravilo o osjetljivosti kočnica kao i kod cantilevera, samo malo modificirano. Što su kočione čeljusti bliže zajedno, kočnice će reagirati jako burno tako da kažem, odnosno biti će osjetljivije i kočiti će naglo. Ukoliko su čeljusti bliže zajedno, moći ćete bolje dozirati kočenje. Inače kod ovih kočnica se pakne same po sebi ne mogu micati po osi okomitoj na obruč kotača, već je potrebno promijeniti redoslijed prstenova (spacera) koji se nalaze na osovini pakne da bi ih mogli pomicati na taj način. Dakle, neke prednosti bi bile: bolji dizajn, lakše ugađanje, često bolji rezultati, lakše za početnike. Mana baš i nema, a jedina je - cijena (pogotovo ukoliko se prelazi s cantilever sustava).
Disk-kočnice
Kočnice
koje koriste profesionalci ili oni sa dubljim džepovima. Prosječna cijena
takvog sustava se kreće oko 100 USD (no pojedini modeli i mnogo, mnogo
više!), tako da je nama poprilično nedostižan. Sustav se sastoji od
metalne pločice (diska) koja se pričvrsti na nabu kotača i pakni koje
se, za razliku od ostalih sustava, ne postavljaju na klasičnu poziciju
(poput cantilever ili V-brake kočnica), već puno bliže osovini kotača
na jednu od krakova vilice (odnosno na seatstay ukoliko se radi o zadnjem
kotaču). Sukladno tome, morate imati i kompatibilnu nabu (na koju ćete
moći montirati disk) i kompatibilnu vilicu koja ima predviđene pozicije
za montiranje disk kočnica. Imaju jako veliku snagu te ne pate od nedostataka
kao neki od ostalih sustava (poput smanjene snage pri mokrim uvjetima).
Nedostaci su im: velika cijena, težina, te sposobnost da uslijed prevelike
snage iskrive i čak unište kotač (pogotovo one slabije kvalitete koji
nisu namjenjeni za takove kočnice). Treba
napomenuti da postoje mehaničke i hidrauličke disk kočnice, no one mehaničke
se općenito ne isplati nabavljati.
Magura-hidraulične kočnice
Njemački
proizvođač kočnica napravio je tzv. hidraulične kočnice. Kao što i sam
naziv govori, rade na principu hidraulike, tj. potiska ulja. Princip
je vrlo jednostavan i učinkovit. Kroz bužire ne prolaze sajle, već ulje
koje pritišće paknu na felgu. Prednosti: gumica sjeda okomito na felgu,
nema veze da li felga ide u osmicu ili ne, mala sila na ručici dovoljna
je da zablokira kotače, vrlo precizno i brzo kočenje, odlično performanse
u blatu, praktički nije potrebno održavanje (podmazivanja, čišćenja),
JAKO jednostavna promjena pakni, itd… Mane: cijena, pakne koje se brzo
troše, neefikasnost na snijegu (sa običnim paknama - naime, treba prvo
malo očistiti snijeg, zatim pomalo isprobavati kočnice da se zagriju
i pakne i felga), komplicirano podešavanje (potrebno samo prvi put).
Savjet iz vlastitog iskustva: šarafi (imbusi) na Magurama su napravljeni
od lošeg materijala , te prilikom stezanja imbus zna izletjeti, i na
taj način oštetiti šaraf. Nemojte se mučiti - otiđite u najbliži dućan
i kupite bolje šarafe za sitne novce (cirka 2 kune) - uštedjeti ćete
i vremena i živaca.
 |
|
Pravilno
podešene pakne u odnosu na obruč
|
I za kraj malo ćemo se pozabaviti problem koji muči mnoge: škriputave kočnice. To je vrlo neugodna pojava koja se javlja prvenstveno iz 2 razloga:
1. Pakne nisu pravilno podešene. Naime, pakna kočnice mora biti pod određenim kutom u odnosu na obruč. Pod određenim kutem znači da prednji dio pakne kod kočenja prvi dotiče obruč, a kako pritisak jača pakna se izravna te se cijelom površinom prisloni uz obruč. No to nije slučaj kod svih proizvođača. Kod nekih (primjerice Ritchey) paknu treba postaviti pod kutom tako da zadnji kraj pakne prvi dođe u doticaj sa obručem prilikom kočenja. Kako bi pravilno podesili vaše pakne, uvijek pročitajte upute koje se obično nalaze na poleđini pakiranja.
2. Obruč i pakne su prljave. Pakne skinite i očistite alkoholom. Obruč očistite finim brus papirom da ga ne oštetite. Nakon toga ga možete također alkoholom prebrisati i očistiti ostatke nečistoće.
Napomena: Kočnice mogu početi škripati, odnosno cviliti i kada se jako zagriju. Dakle ukoliko se spuštate niz dugu padinu i konstantno kočite, pakne i obruči će se jako zagrijati i početi škripati. U tom trenutku stanite i pričekajte da se cijeli sustav malo ohladi (ukoliko vas smeta), a možete lagano hladiti i vodom iz bidona (samo pazite da kasnije ne ostanete zbog toga žedni!).