Rama ili okvir je osnovni dio svakog bicikla, pa je stoga vrlo važno izabrati ramu od adekvatnog materijala za vašu vrstu vožnje. Četiri glavne vrste materijala od kojih se danas izrađuju rame su: čelik, aluminij, titan i karbonska vlakna.

Rame od čelika su najuobičajnije i ujedno najjeftinije. Naravno, postoje i skupe čelične rame koje svojom težinom ne odudaraju puno od aluminijskih. Vrlo su čvrste, dugo traju, ali mogu hrđati ukoliko se ne održavaju.

Aluminijske su rame u načelu lakše od čeličnih, no zato i skuplje. Doduše, aluminijske rame u nižem cjenovnom rangu mogu biti čak i jednako teške kao i čelične. Često ljudi misle da su takve rame manje izdržljive te se lakše trgaju, no kako one danas dolaze sa doživotnim jamstvom (barem one kvalitetnije) neka vas to ni najmanje ne zabrinjava. Još jedna dobra strana je što ne hrđaju (mogu doduše oksidirati na zraku, no to je nešto drugačije od hrđe). Loša strana je njihov prag stresa. Šta je to? Prag stres bi bila granica do koje se može materijal podvrgnuti naporu (dakle savijanju, udarcima, etc...) bez da pukne, odnosno ošteti se. Aluminij nema takvog praga već svaki stres uzrokuje malo slabljenje materijala koje će naposlijetku dovesti do pucanja. Naravno ukoliko se vozite umjereno, a sama rama je kvalitetna ovaj proces će trajati jaaaaako dugo, odnosno raa neće niakda puknuti.

Titan je jedan od najskupljih elemenata za izrađivanje rama, no i jedan od najboljih. Kvalitetno izrađena rama od titana izdržljivija je od čelične sa težinom aluminijske (ponekad nešto manje, ponekad nešto više). Dolazi na vrlo skupim biciklima (donja granica je oko 9000kn), tako da je većinom nedostižna za prosječnog rekreativca.

I na kraju, rame od karbonskih vlakana. Također vrlo skupe, no izuzetno lagane. Što se čvrstoće tiče, vlakna se mogu oštetiti/pucati na mikroskopskoj razini pri jačim opterećenjima. Nakon određenog vremena, zahvaćeni dio bicikla će puknuti.