Vožnja kroz prirodu jest svakako ugodna, no što kada se desi ozljeda? Riskantno divljanje brdskim stazama na granici mogućega svakako nije bezazleno, a ukoliko ste sami u šumi može biti i kobno. Dakle, prvo pravilo jest da nikada nemojte ići sami u šumu ili na planinu. Ukoliko ipak idete, nemojte divljati već vozite oprezno (i opreznije nego inače).

Što ponijeti sa sobom u slučaju nezgode? Pa oprema bi se ogla poistovjetiti sa onome iz sadržaja kutije prve pomoći u automobilima: sterilni zavoj (ili običan zavoj i sterilna gaza), flaster, nekoliko hanzaplasta te neko dezinfekcijsko sredstvo. Nekakva veća marama (trokutasta) također bi dobro došla za slučaj da je ozlijeđenog potrebno imobilizirati.

U narednom tekstu navesti ćemo ostupke pri raznim ozljedama ili stanjima unesrećenoga. Možete primjetiti da su sve to standardne svari koje se uče pri polaganju vozačkog ispita, no kako je među biciklistima veliki broj djece koja ga nisu položila, mislim da je potrebno to i ovdje navesti.

Masaža srca...		...i umjetno disanje

Vozite se sa prijetljem luđački niz neku padinu i odjednom ugledate kako on gubi kontrolu nad biciklom i pada u obližnji jarak. Šta uraditi? Pa prvo se uvjerite da li je pri svijesti. Ukoliko nije pri svijesti, okrenite ga na bok kako se nebi ugušio valstitim jezikom. Ukoliko nije pri svijesti i ne diše, niti možete opipati puls, morati početi sa oživljavanjem. Oživljavanje izvodite naizmjenično davajući umjetno disanje i izvodeći masažu srca. Pri umjetnom disanju unesrećeni mora biti na leđima a glavu mu zabacite nazad kako bi oslobodili dušnik. Masaža srca se izvodi kompresivnim pritiscima sa obje ruke na točku koja se nalazi 3-5 prstiju iznad mjesta gdje se na prsima spajaju rebra. Nakon što ste prijatelja uspjeli oživjeti (dakle da je počeo disati i da mu srce radi), odmah krenite po pomoć (ili ukoliko imate mobitel sa sobom nazovite hitnu sa lica mjesta). No svakako morate prvo izvesti oživljavanje prije nego što krenete zvati hitnu pomoć, jerbo bi za to vrijeme vaš prijatelj mogao umrijeti! Ovo bi bila ujedno i najekstremnija situacija, no (s obzirom da sam na planinama već vidio slične slučajeve) mislim da ju je važno spomenuti.

Još dva vrlo opasna stanja koja mogu nastati prilikom pada jesu: unutarnje krvarenje i otvorena ozljeda prsnog koša. Naime prilikom pada lako se može desiti da tijelom naletimo na sam bicikl ili kakav drugi predmet te tako oštetimo neki od unutarnjih organa ili probušimo sam prsni koš. Šta uraditi? Pa sami ne možemo puno. Ukoliko je samo unutarnje krvarenje, unesrećeni mora biti na ravnome i to je otprilike to. Nakon toga brzo pozovemo pomoć. Ukoliko je otvorena ozljeda prsnog koša, moramo rupu zatvoriti kako pluća ne bi kolabirala. To napravimo sa najlonskom vrećicom (ispod toga obavezno sterilna gaza) koju dobro zalijepimo flasterom za tijelo. Nakon toga brzo po pomoć.

Ok, dakle sada smo prošli kroz najgore moguće scenarije . Srećom, ozljede su najčešće puno manje ozbiljne, te evo šta i uraditi...

Ipak najčešće kod pada je krvarenje. Ranu prvo moramo očistiti kako bi smanjili mogućnost infekcije. TO učinimo nekim antiseptičnim sredstvom ili eventulano alkoholom (po otvorenoj jako krvarećoj rani nikako ne posipati alkohol ili jod). Nakon toga na ranu stavljamo sterilnu gazu koju učvrstimo zavojem (ili jednostavno sve omotamo sterilnim zavojem). Ukoliko je krvarenje jako, primjenimo i pritisak na samu ranu ili ključne točke na tijelu kako bi smanjili/zaustavili krvarenje. Tako za krvarenje na ruci pritisnemo prstima u pazušnu jamu, za krvarenje na glavi pritisnemo neku od vratnih žila (sa svake strane je jedna), a za ono na nogama pritisnemo šakom u području prepone. Dio tijela koji krvari također stavimo na povišeno.

Prijelomi su drugi najčešća ozljeda prilikom pada. Prijelom u svakom slučaju moramo imobilizirati kako bi se spriječile komplikacije. To učinimo tako da imobiliziramo dva susjedna zgloba. Ukoliko se pak radi o prijelomu kralježnice, unesrećenog moramo polegnuti na ravno, na leđa, a ukoliko je u besvijesnom stanju onda na trbuh sa glavom oslonjenom na ruke.

Mnogo nedoumica nastaje i kod pitanja primjenjivanja hladnih i toplih obloga na ozljede tipa istegnuća, uganuća, natuknuća itd... U principu neposredno nakon ozlijede primjenjuju se hladni oblozi kako bi se smanjio dotok krvi u područje ozljede i zaustavilo eventualno krvarenje (unutarnje) te smirili upalni procesi. Tek potom (točnog vremena nema) se primjenjuju topli oblozi kako bi se ponovno povratio krvotok na normalnu razinu te pomogao u daljnjem saniranju ozljede. Postoje mjesta na tijelu na koje se ne smiju primjenjivati topli odnosno hladni oblozi, a postoje i mjesta gdje se mogu primjenjivati obadva. Treba se konzultirati sa doktorom ili fizioterapeutom ukoliko ste u nedoumici.

Bavljenje brdskim biciklizmom obuhvaća neizbježne susrete sa mnogobrojnim "stanovnicima prirode", kako bezopasnim, tako i sa onima opasnijima. Ukoliko se ne osjete ugroženima dotične životinjice ili kukci najčešće neće napasti, no kako mi najčešće svojom nesmotrenošću uzurpiramo njihovo stanište, agresivne reakcije nisu rijetke. Što onda učiniti? Vjerojatno najveća opasnost prilikom vožnje kroz prirodu vreba od otrovnih paukova, rakova i zmija. Na našem području 3 su takove vrste: škorpion, crna udovica i poskok. Crne udovice se nalaze u primorskim krajevima i to najčešće u krševitim predjelima. Lako se prepoznaju kao veliki crni pauci. Gnijezdo sa jajima im izgleda poput velike nakupine bijele paučine. Od poskoka ne prijeti tako velika opasnost jer mu je stanište u Hrvatskoj maleno (puno je rašireniji u susjednoj Bosni). Škorpioni se mogu, s druge strane, pronaći praktički svugdje u Hrvatskoj. Što učiniti ukoliko nas ugrize neka od ovih životinja? Ukoliko je ugriz na nekom od udova, obavezno ga podvežite jedno 15 cm iznad rane kako bi smanjili odljev otrova krvlju u druge dijelove tijela. Ukoliko možete, pokušajte isisati otrov ustima. Otrov pljunite, makar vam se ništa neće desiti niti ako ga progutate jer će ga želučana kiselina neutralizirati. Na ugriz i mjesto oko njega stavite hladan oblog kako bi smanjili dotok i otok krvi iz tog područja. Dezinficiranje rane kakvim antiseptičnim sredstvom također može pomoći u sprečavanju sekundarne upale i/ili zaraze tetanusom. Nakon toga odmah se uputite u najbližu ambulantu radi dobivanja adekvatnog protuotrova. Ukoliko se protuotrov ne primi na vrijeme, ugrizi ovih životinja mogu biti smrtonosni! Krpelji su još jedna napast čiji "posjet" vašem tijelu može imati vrlo teške posljedice. Kako bi spriječili uopće mogućnost da se krpelj "zakvači" za vas, koristite neki od brojnih sredstava koji odbijaju, kako krpelje, tako i svu ostalu "gamad" koju ćete zasigurno susresti u šumi, na planini ili u polju. Kao posljednja mjera zaštite uvijek se nakon povratka dobro istuširajte jer krpelju obično treba oko 4-5 sati prije no što nađe pogodno mjesto za ubod. Ukoliko ipak "pokupite" krpelja i on se uspije zavući u kožu, preostane vam jedino da ga izvadite. Postupak je lagan. Namočite prvo krpelja (koristeći vatu) uljem ili alkoholom. Nakon toga uzmite pincetu i uhvatite krpelja što bliže bazi, tj. glavi. Počnite okretati suprotno od smjera kazaljke na satu i izvlačiti van. Ako je krpelj na nedostupnom mjestu možete otići i doktoru. Što se tiče bolesti koje prenose, postoje dvije. Ukoliko je krpelj zaražen jednom određenom bakterijom, na mjestu uboda i oko njega će se u narednih nekoliko dana javiti jako crvenilo i moguća oteklina. U tom slučaju treba otići kod doktora po odgovarajući antibiotik. Druga bolest je mnogo opasnija i naziva se bolest krpelja ili meningitis. Uzrokuje ju virus koji može biti nastanjen u krpelju. Vrijeme inkubacije traje oko 10 dana, no postoji i dulje vrijeme inkubacije (sekundarno) koje traje mjesec dana. Tijekom tog perioda treba obratiti pažnju na mučninu, povišenu temperaturu i glavobolje i u nekom od tih slučaja odmah se javiti liječniku jer je bolest ukoliko se pravodobno ne liječi smrtonosna. Postoji cjepivo protiv te bolesti koje se može kupiti u Hrvatskom imunološkom zavodu.