| |
|
![]() |
||||||||
|
Dok kod većine ostalih ležajeva na biciklu (primjerice ležajevi kod osovina kotača, kod osovina pedala, pa čak i sama osovina pogona - bottom bracket) se nema šta puno razmišljati pošto su većinom standardizirani, to nije slučaj kod ležaja vilice.Taj ležaj trpi možda i najveća opterećenja na biciklu, a postoje i razne izvedbe, te krenimo redom. Prva velika razlika je u samom promjeru vrata vilice za koji je ležaj namjenjen. Na tržištu postoje dva glavna standarda te nekoliko manje poznatih i razmjerno rijetkih. Ta dva standarda su 1" i 1 1/8". Do prije nekoliko godina vratovi vilica su se izrađivali u veličini 1", no to se onda promijenilo te se uvodi novi standard 1 1/8". Cijevi na ramama kroz koju ide vrat vilice su danas velikom većinom u promjeru 1 1/8" te se tek tu i tamo dade naći u veličini 1". Na sve novije bicikle se ugrađuje standard od 1 1/8". I same vilice standarda 1" su posatle razmjerno rijetke, odnosno barem one sa suspenzijom. Tu postoji iznimka kod vilica kojima se može mjenjati vrat, te su stoga dostupne u obje veličine.
Slijedeća podjela, a ujedno i najbitnija jest na headset, odnosno na ležajeve namjenjene vilicama sa navojima i aheadset, odnosno ležajevi namjenjeni vilicama bez navoja. Sustavi sa navojima (threaded) već potisnuti iz upotrebe te se uglavnom mogu naći na biciklima sa krutim vilicama. Razlog njihovog nestanka iz uporabe su upravo navoji. i njihova "kompliciranost" u odnosu a sustave bez navoja. Naime, ležaj namjenjen vilicama sa navojima se sastoji (sa gornje strane) od dva šarafa. Prvi šaraf čini samu čašicu kugličnog ležakja sa kojim se kuglageri "pritegnu" uz konus s donje strane kako nebi "plesali", a na njega se prišarafljuje još jedan "sigurnosni" šaraf. Zašto je potisnut? Pa upravo zbog toga što bi na utrkama prilikom zamjene vilice ili popravke ležaja prolazilo jednostavno previše vremena. Tako je izmišljen aheadset, odnosno vilični ležaj namjenjen vilicama bez navoja. Kako funkcionira? Vratovi takvih vilica su u potpunosti glatki te stoga očito nema govora o kakvom vanjskom šarafu. Kod njih čašicu kugličnog ležaja s gornje strane pritišće lulica koja se kod ovih sustava postavlja (naravno ovakve lulice su drugačije konstrukcije od onih namjenjenim headset sustavima) NA cijev vilice (umjesto u nju), a onda lulicu sa gornje strane pritišće "poklopčić" koji je za vilicu učvršćen sa jednim običnim imbus šarafićem. Pitate se "Ta gdje ga ušarafimo ako nema navoja???". U sami vrat vilice se posebnim alatom utiskuje tzv. "starnut" koji služi za prihvat tog šarafa. To bi ukratko bilo to. Možda ovako izgleda komplicirano, no uistinu je jednostavan princip kada ga vidite uživo. Koji je bolji? Običan headset susatv sa navojima u teoriji bi trebao biti sigurniji (zbog dvostrukog šarafa), no u praksi to i nije baš slučaj. Oba sistema se pokazuju jednako djelotvornima, jedino što se danas vrlo rijetko mogu vidjeti vilice sa suspenzijama i navojima, odnosno headset ležajevima.
Kako pravilno pritegnuti vilični ležaj? Prejako zategnuti vilični ležaj dovesti će do prevelikog opterećenja na same kuglagere te će uslijediti njihovo habanje, odnosno ubrzo će se smrviti. Sa druge strane preslabo pritegnuti ležaj može uzrokovati isto to, no i habanje navoja (kod sustava sa navojima) te naposlijetku uništenja cijele vilice. Headset se pričvršćuje na način da se prvo pritegne donji šaraf/čašica koja prekriva same kuglagere, a nakon toga se (pridržavajući sa jednim ključem donji šaraf) na njega pritegne sigurnosni šaraf. Donji šaraf se priteže toliko da se kada podignete guvernal od poda, vilica slobodno sama okrene u stranu. Kod aheadseta prvo se priteže gornji imbus šaraf koji preko pločice pritišće lulicu (količina pritezanja je ista kao u prethodnom slučaju), a nakon toga se sama lulica učvrsti sa šarafima na njoj. |
||||||||||